Sve do otkrića REM (brzi očni pokreti, eng. rapid eye movement) spavanja u pedesetim godinama prošlog stoljeća spavanje se smatralo pasivnim stanjem bez posebnog utjecaja na zdravlje. Pulmolozi i otorinolaringolozi u prošlosti nisu dovoljno primjećivali opstruktivnu apneju u spavanju jer nisu vodili računa o spavanju. Većinu istraživanja u medicini spavanja provodili su neurolozi i psihijatri, ali oni nisu vodili računa o disanju. Najviše pregleda usne šupljine pacijenata s opstruktivnom apnejom u spavanju naprave doktori dentalne medicine, ali nedovoljno znaju o tom poremećaju. To sve ukazuje na nužnost multidisciplinarnog pristupa pacijentu s opstruktivnom apnejom u spavanju. U timu koji brine o osobama koje imaju opstruktivnu apneju u spavanju, uz specijaliste interne medicine, pulmologije, otorinolaringologije, neurologije, psihijatrije i psihologije, je i doktor dentalne medicine – ortodont. Uloga ortodonta u timu očituje se u upotrebi 2D rengenkefalometrijske analize u dijagnostici kraniofacijalnih nepravilnosti, procjeni uspjeha kirurške terapije, određivanju titracije količine kontinuiranog pozitivnog tlaka zraka kod liječenja CPAP napravom i evaluaciji liječenja MAD napravama za protrakciju donje čeljusti pacijenata s OSA.
Jedan od najranijih opisa poremećaja disanja u spavanju potječe iz klasične grčke literature koja opisuje Dionizija, tirana iz Herakleje, iz 4. stoljeća prije Krista. Taj izrazito pretili i somnolentni čovjek patio je od straha od gušenja i da bi mu se stimuliralo disanje duge i tanke igle bile su mu zabodene u abdomen.
Najpoznatiji povijesni opis hrkanja i prekomjerne dnevne pospanosti nalazimo 1837. godine u portretu debelog Joea u romanu Charlesa Dickensa “ Posmrtni spisi Pickwickovog kluba”. Njegovo glasno hrkanje, prekomjerna dnevna pospanost i utonulost u san prilikom obavljanja najjednostavnijih funkcija tijekom dana i danas su prepoznatljivi simptomi opstruktivne apneje u spavanju.
Opstruktivna apneja u spavanju (OSA) povezana je s prekomjernom pospanošću tijekom dana ili s barem dvama od sljedećih simptoma: iznenadnim buđenjem s osjećajem gušenja, nedovoljno osvježavajućim spavanjem, umorom tijekom dana i problemima u kognitivnoj sferi. Ponavljajuće zatvaranje gornjeg dišnog puta tijekom spavanja povezano je s povećanim morbiditetom i mortalitetom od kardiovaskularnih komplikacija.
1973. godine Guilleminault definira naziv sindrom apneje u spavanju (eng. sleep apnea syndrome) i glede uočavanja simptoma i kod nepretilih pacijenata koji su imali anatomska suženja gornjeg dišnog puta naziva je sindromom opstruktivne apneje u spavanju (eng. obstructive sleep apnea syndrome, OSAS).
Opstruktivna apneja u spavanju je poremećaj disanja u kojem dolazi do prekida disanja tijekom spavanja zbog ponavljane djelomične ili potpune opstrukcije gornjih dišnih puteva. Opstrukcija može nastati u bilo kojem dijelu gornjega dišnog puta, a moguće je istodobno postojanje više mjesta opstrukcije. Poremećaj disanja karakteriziran je glasnim hrkanjem, respiracijskim naporima i prekidima disanja zbog opstrukcije gornjeg dišnog puta. Tijekom noći se razdoblja apneje i teškog disanja mogu ponavljati nekoliko stotina puta. Apneje traju najčešće 15-60 sekundi i zbog hipoksemije završavaju naglim buđenjem i početkom spontanog disanja.
Simptomi opstruktivne apneje u spavanju
OSA narušava kvalitetu noćnog spavanja i tako utječe na kvalitetu života. Simptomi tijekom dana očituju se u jutarnjoj glavobolji, dnevnom umoru, prekomjernoj dnevnoj pospanosti, teškoćama koncentracije, zaboravljivosti, promjenama raspoloženja i depresiji, seksualnoj disfunkciji, smanjenom libidu i impotenciji. Prekomjerna dnevna pospanost uzrokovana je teškim održavanjem sna i njegovom isprekidanošću zbog apneičkih napadaja i posljedičnih buđenja iz sna. Simptomi tijekom noći su hrkanje, gušenje i prestanak disanja koji rezultira trenutačnim buđenjem.
Hrkanje je najčešći simptom u OSA koji se nalazi u 20% populacije stare između 30 i 35 godina. Nakon šezdesete godine 60% muškaraca i 40% žena hrču. Periodi tišine obično su alarm za partnera u krevetu da pokuša probuditi osobu koja hrče i time ona opet prodiše. Pacijenti s OSA često slabo odgovaraju na podražaje za buđenje, a prilikom buđenja su dezorijentirani. Zbog prekomjerne dnevne pospanosti imaju povećani rizik za prometne nezgode i pokazuju loše rezultate na simulatorima za vožnju.
Povezanost opstruktivne apneje u spavanju s drugim bolestima
Intermitentna hipoksemija i hiperkapnija, povećanje negativnog intratorakalnog tlaka i buđenje pri kraju apneje odvijaju se svake noći kod bolesnika s OSA. Višekratno prekidanje disanja uzrokuje pojačanu simpatičku aktivnost, skokove srčane frekvencije, sistemskog i plućnog tlaka. Time se pokreću patofiziološki mehanizmi koji mogu dovesti do ozbiljnog narušavanja funkcije kardiovaskualrnog sustava. Teži oblici OSA povećavaju rizik za cerebrovaskularni inzult. Ponavljajući apneični incidenti remete fiziološku ulogu sna u metaboličkoj i hormonalnoj regulaciji. Tako se OSA vezuje i uz razvoj metaboličkog sindroma i dijabetesa tipa II. OSA se povezuje i s gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB). Utvrđena je povezanost općeg mortaliteta i umjerenog i teškog oblika OSA .
Osnovno o dijagnostici opstruktivne apneje u spavanju
Uobičajena klinička slika OSA je glasno hrkanje, gušenje i hvatanje zraka za vrijeme spavanja, jutarnja glavobolja, prekomjerna dnevna pospanost, umor te teškoće pamćenja i koncentracije. Navedeni simptomi prilikom spavanja obično se dijagnosticiraju na temelju heteroanamnestičkih podataka bolesnikova partnera.
U postupku dijagnosticiranja OSA u upotrebi su mnogi upitnici: Berlin Questionnaire, Pittsburgh Sleep Quality Index, Epworth Sleepiness Scale i Sleep Apnoea Quality of Life Index. Upitnikom Epworthove ljestvice pospanosti (eng. Epworth Sleepiness Scale, ESS) bolesnik subjektivno ocjenjuje vjerojatnost da će zaspati pri izvođenju različitih svakodnevnih aktivnosti.
Fizikalnim pregledom utvrđuju se tjelesna visina i masa radi izračuna indeksa tjelesne mase (engl. Body Mass Index, BMI) te opseg vrata. Većina pacijenata s OSA je pretila i ima široki opseg vrata. Pregledom orofaringsa uobičajeno se nalaze uvećana uvula, mlohavo i produženo meko nepce, usko orofaringealno ušće, uvećan jezik i obilni sluznični nabori ždrijela.
Registracija sna započela je s njemačkim psihijatrom Hansom Bergerom koji je prvi napravio registraciju moždane aktivnosti tijekom spavanja 1929. godine i utvrdio da se EEG nalaz mijenja tijekom budnosti i spavanja. Prvi Centar za istraživanje spavanja osnovan je na Sveučilištu u Stanfordu 1970. godine. Prema međunarodno prihvaćenim vodičima (American Electroencephalografic Society Guidelines for polygraphic assessment of sleep-related disorders) polisomnografija snimljena u laboratoriju za spavanje naj¬bolja je dijagnostička metoda za poremećaje disanja tijekom spavanja, posebice za OSA. Tijekom cje¬lonoćnog snimanja određuje se broj apneja, hipopneja, mjeri se njihovo trajanje i odnos spram položaja tijela i stadija spa¬vanja, nadalje se mjeri razina desaturacije hemoglobina kisi¬kom i postojanje aritmičkih epizoda.
Rizični čimbenici
Pretilost
U zapadnoj civilizaciji pretilost je ozbiljan javnozdravstveni problem. Pretilost je najvažniji rizični čimbenik za poremećaje disanja u spavanju. Prevalencija OSA među pretilim pacijentima je 30% , a 50-98% među izrazito pretilim.
Opseg vrata
Opseg vrata veći od 40 cm kod žena i 43 cm kod muškaraca povezan je s povećanim rizikom za OSA.
Dob
S porastom dobi, prevalencija OSA se povećava. Jačina OSA raste linearno s porastom dobi u nepretilih i pretilih žena i nepretilih muškaraca. U populaciji starijoj od 60 godina prevalencija OSA je veća u usporedbi s osobama srednje životne dobi. Starija životna dob je povezana s povećanom kolapsibilnošću gornjeg dišnog puta, neovisno o spolu i BMI .
Spol
Muškarci češće boluju od OSA u odnosu na žene zbog razlika u anatomskim i funkcijskim karakteristikama gornjeg dišnog puta koji je kod žena kraći i time manje sklon kolabiranju. Androgeni način distribucije masti po tijelu predisponira muškarce za OSA. Tri velika epidemiološka istraživanja utvrdila su da prevalencija OSA u žena raste nakon menopauze. U tim studijama žene na nadomjesnoj hormonalnoj terapiji imale su prevalenciju OSA sličnu ženama u premenopauzi. Žene u postmenopauzi imaju 3-4 puta povećanu mogućnost za srednji i teški oblik OSA u usporedbi sa ženama u premenopauzi.
Naslijeđe
Fiziološke i morfološke karakteristike osoba s OSA pod utjecajem su naslijeđa. Prisustvo OSA u obitelji povećava rizik za OSA 2−4 puta. Utvrđene su i zajedničke kraniofacijalne nepravilnosti u obiteljima s OSA koje mogu ukazivati na povećani rizik za OSA.
Pretilost je rizičan čimbenik za OSA, a postoje saznanja da i OSA utječe na povećanje tjelesne težine. U novije vrijeme postoje pokušaji da se odrede zajednički genetski rizični čimbenici za pretilost i OSA te genetska podloga poremećaja disanja vezanih uz spavanje.
Rasa
Pretilost i kraniofacijalna obilježja su ključne odrednice sklonosti za opstrukciju gornjeg dišnog puta. Njihova uloga u razvoju OSA razlikuje se među rasama. Istraživanja ukazuju da su kod Azijata najčešće prisutne kraniofacijalne nepravilnosti, a kod Afro-Amerikanaca naglašeniji je utjecaj pretilosti i uvećanih mekih tkiva gornjeg dišnog puta. Kod bijelaca je jednako prisutan utjecaj nepravilnosti koštanih i mekih tkiva. Kod nebijelačke populacije prevalencija OSA je veća, OSA nastupa u ranijoj životnoj dobi i jačim intezitetom.
Kraniofacijalne nepravilnosti
Korištenjem kraniofacijalne antropometrije utvrđena je povezanost nepravilnosti glave i lica i opstruktivne apneje u spavanju. Skeletne kraniofacijalne nepravilnosti značajnije su povezane s OSA u nepretilih ispitanika.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), definira oralno zdravlje kao stanje potpune normalnosti i funkcijske sposobnosti zubi i njegovih potpornih tkiva (uključujući okolne dijelove oralnog kaviteta koji su u vezi s ostalom maksilofacijalnom regijom) koji trebaju dati optimalan učinak pri fiziološkim funkcijama osobito s obzirom na žvakanje, fonaciju i fizionomiju.
Usna šupljina glavni je ulaz u ljudsko tijelo te sadrži mehanizme za obranu od mnogih patogena. Ukoliko je integritet usne šupljine ugrožen, ona vrlo lako postaje izvor različitih bolesti koje u velikoj mjeri mogu utjecati na druge dijelove ljudskog organizma.
Stoga su usta zrcalo zdravlja, odnosno bolesti te ukazuju na njezinu prisutnost, kao i na prisutnost štetnih navika u čovjeka (poput pušenja ili pića alkohola te zloporabe droga i/ili lijekova).
Zdravi zubi su dio općeg zdravlja i zadovoljstva trudnice. Samo se svakodnevnom njegom, pravilnom prehranom i redovitom dentalno medicinskom kontrolom može postići lijep i zdrav osmjeh.
Briga o zubima važna je karika u dugom lancu higijenskih navika koje održavaju naše tijelo zdravim. Kao i sve ostale zdravstvene navike, tako se i oralna higijena usvaja u okruženju obitelji, a buduća majka je ta koja bi djecu trebala poučiti o ispravnom načinu prehrane i usvajanju higijenskih navika.
Plak, zubni karijes i parodontna bolest
Plak je nemineralizirana organizirana nakupina mikroorganizama u organskom matriksu mukopolisaharida adheriranih na zube. Količina plaka i broj bakterija u slini u neposrednoj su vezi s ugroženošću svakog pojedinca karijesom. Izgleda kao sluzava skvama na površini zubi koja se teško skida, može se ukloniti mehaničkim čišćenjem, bezbojna je, prostim okom nevidljiva, ali bojenjem uočljiva. Lokaliziran je subgingivalno u sulkusu i parodontnim džepovima (uzrokuje parodontitis) i supragingivalno na zubima (uzrokuje zubni karijes). Streptococcus mutans, Lactobacillus acidophilus i Actinomyices viscosus najodgovorniji su za nastanak kariogene komponente plaka.
Kontrola zubnih naslaga (plaka) i redukcija kariogenih bakterija prva je i najvažnija razina u prevenciji bolesti plaka, a pravilna i potpuna oralna higijena je najdostupnije, najučinkovitije i najjeftinije sredstvo za postizanje tog cilja.
Zubni karijes je kronična, kompleksna bakterijska infekcija koja rezultira miligramskim gubicima minerala iz zuba koji je zahvaćen infekcijom. Usprkos višestrukoj prirodi ove infekcije, glavni čimbenici su bakterije i prehrambene navike koje osiguravaju da se bolest razvije i prepozna.
Parodontna bolest je također infektivna bolest uzrokovana bakterijama. Slično kao i pojava karijesa, ovo oboljenje nastaje kada su uzročnici mikroorganizmi svojim brojem i djelovanjem nadvladali obrambene snage organizma. Glavni etiološki činilac za nastanak karijesa i bolesti parodonta je plak. Stoga te dvije bolesti možemo nazvati bolestima plaka.
Plak star desetak dana počinje kalcificirati. Naime, kiselost plaka uzrokuje povećano izlučivanje minerala slinom, čime organizam nastoji neutralizirati kiseline. Ti minerali iz sline ulaze u plak i talože se, zbog čega mekani plak postupno otvrdnjava, odnosno pretvara se u kamenac. Tako stvoreni tanki sloj kamenca nije gladak kao zub, površina je puna manjih utora i brazda, što pogoduje taloženju novih slojeva plaka, u koji se talože novi minerali iz sline i tako se krug zatvara.
Razvoj karijesa ovisi o četiri usko povezana čimbenika: bakterijama, prehrani, otpornosti domaćina, i proteklom vremenu.
Karijes je infektivan
Karijes se danas smatra infektivnom bolešću. Uzročnici su bakterije (najznačajniji je Streptococcus mutans) koje ne postoje u ustima, dok nema zubi. Nicanjem prvih zubi stvaraju se uvjeti za razvoj bakterija, koje najčešće prenosi majka, jer je ona i najviše u kontaktu sa svojim djetetom. Upravo zbog toga je veoma važno da se buduća mama podvrgne kontroli još prije rođenja djeteta, kako bi se kod nje utvrdila eventualna prisutnost bakterija. Istovremeno, će biti zaštićeno i novorođenče, jer se tako znakovito smanjuje opasnost od prijenosa izazivača karijesa koji mogu ugroziti već prve mliječne zube.
Oralno zdravlje u trudnoći
U dentalnoj medicini zaštita trudnica prema stručnjacima SZO po medicinskim prioritetima dolazi odmah nakon zaštite djece školske i predškolske dobi, staraca i kroničnih bolesnika.
Trudnoća u tijelu žene uzrokuje brojne promjene, hormonske, anatomske, histološke i biokemijske. Sve su one prirodne, a zadaća im je pripremiti organizam žene, buduće majke za trudnoću i porođaj. Premda je trudnoća fiziološko stanje, ona dovodi do psihosomatskih promjena u žena i stvara, uz mnoge neposredne i posredne čimbenike, mnogo povoljnije uvjete za nastanak dentalnog karijesa, patoloških promjena u žena na mekim tkivima usta i drugih oralnih bolesti.
Potrebno je naglasiti da je u trudnoći važno provoditi oralni zdravstveni odgoj. Naime, buduća majka željna je znanja i spoznaje o svemu što je u svezi s njezinim djetetom, jer je ono njezina najveća motivacija. Radi toga tijekom razgovora doktora dentalne medicine i trudnice prilikom njezinog posjeta dentalnoj ordinaciji treba ju potaknuti na razmišljanje o vlastitom zdravlju i rasvijetliti zablude o obolijevanju u trudnoći.
Mnoge žene povraćaju na početku trudnoće. Povraćanje uzrokuje promjene u kiselosti usne šupljine, zbog čega slina postaje kiselija i štetno djeluje na zubnu caklinu. Zbog povećana djelovanja hormona zubno meso (gingiva) je u trudnoći osjetljivije i često burno reagira, dolazi do upale zubnog mesa uz stvaranje džepova i bujanja papila (dio zubnog mesa između zubi).
Zubno je meso (gingiva) kod trudnica podložno upalama te zbog hormonskih promjena (ponajprije promjena u razini estrogena i progesterona u krvi) i često loše oralne higijene lako krvari. Dakle, povećanje opasnosti od razvoja karijesa u trudnoći može se objasniti promjenama kiselosti sline, bujanjem zubnog mesa i stvaranjem džepova, te povećanjem učestalosti nakupljanja plaka.
Svemu tome možemo pridodati promijenjeni način prehrane, ponajprije učestalija prehrana slatkišima, te rijetke posjete ordinaciji dentalne medicine. Nažalost, rijetke su posjete trudnice doktoru dentalne medicine dijelom posljedica pogrešna vjerovanja da su za trudnoće stomatološki zahvati štetni.
Široko je rasprostranjeno i ukorijenjeno vjerovanje da trudnoća povećava sklonost karijesu u tolikoj mjeri da prema nepisanom pravilu u prosijeku svaka trudnoća predstavlja gubitak barem jednog zuba, te da se kalcij iz majčinih zubi gubi tijekom trudnoće. To je potpuno netočno.
Plod potrebu za kalcijem kao i ostalim nutritientima zadovoljava iz majčine prehrane, a ako su ti izvori oskudni, potrebni kalcij se oslobađa iz kostiju majke, a ne iz zubi. Uzroke učestale pojave karijesa tijekom tudnoće treba tražiti u lošoj oralnoj higijeni i fiziološkim okolnostima, jer spolni hormoni povećavaju osjetljivost gingive na iritacije i nastanak gingivitisa.
Gingivitis je opisan u 35 posto trudnica. Pojavljuje se već oko drugog mjeseca trudnoće, a prema nekim iskustvima može nastati i u onih trudnica u kojih je oralna higijena odlična. Trudnički gingivitis jednostavno se liječi uz odgovarajuću njegu i intenzivniju oralnu higijenu.
Ponekad se tijekom trudnoće može razviti peteljkasta, tumorozna tvorba koja se naziva trudnički granulom ili epulis. Nastaje na mjestima s već postojećim gingivitisom ili parodontitisom. Obično nije veći od dva centimetra, može krvariti pri traumi, a s njegovim odstranjivanjem najbolje je pričekati nakon porođaja kad i onako dolazi do značajnog smanjenja epulisa.
Prijevremeni porođaj i parodontna bolest
Istraživanja su pokazala da postoji povezanost između parodontne bolesti i prijevremenog rođenja djece. Zapravo, u trudnica s parodontnom bolešću se rizik prijevremenog porođaja povećava sedmerostruko, a u nekim slučajevima se može raditi i o intrauterinom zastoju rasta ploda. Najvjerojatniji razlog za to je spoj koji potiče trudove (prostaglandin), a može se naći u bakterijama koje žive u usnoj šupljini. Visoke vrijednosti prostaglandina mogu se naći kod žena koje imaju teške oblike parodontne bolesti.
Prehrana u trudnoći i oralno zdravlje
Osim zbog rasta i razvoja ploda, trudnice trebaju voditi računa o prehrani i zbog vlastitoga zdravlja, što uključuje i zdravlje usne šupljine. Trebaju paziti što jedu, posebno izmedu obroka. Slatkiši (rafinirani ugljikohidrati), posebno oni koji se lako lijepe za zube, nisu poželjni, a smiju se jesti samo ako se neposredno nakon uzimanja mogu oprati zubi. Ako se nakon obroka ne mogu odmah oprati zubi, preporučljivo je žvakati žvakaču gumu bez šećera, grickati komad sira ili mrkvu, kako bi se potaknulo izlučivanje sline i mehanički isprali kariogeni ostaci hrane. Dobro je jesti što više hrane koja sadrži vitamin C, jer on jača zubno meso i smanjuje krvarenje. Osim toga poželjno je jesti hranu bogatu kalcijem. Naime, nakon petog mjeseca trudnoce kod žena se povećava potreba za kalcijem, jer se on počinje ugrađivati u koštani sustav i u zube ploda. Iako se kalcij ne može oslobađati iz zubi majke, može se oslobađati iz kostiju pa treba voditi računa da u toj fazi trudnoće ne dođe do slabljenja koštane građe majke.
Oralna higijena u trudnoći
Higijenu usne šupljine treba održavati u skladu s uputama koje je dao doktor dentalne medicine nakon pregleda usta. Iako su opće preporuke identične da zube treba redovito prati, a međuzubne prostore čistiti zubnom svilom i/ili interdentalnim četkicama, ponekad mogu postojati i individualne oralnohigijenske upute trudnici, posebno ako je i prije trudnoće imala problema sa zubnim mesom, ako u ustima ima protetske nadomjestke, implantate, i sl. Da bi se dodatno smanjila količina bakterija u ustima, poželjno je nakon četkanja zubi, pažljivo očetkati i jezik, što će pomoći u održavanju svježeg daha.
Mnoge trudnice u ranoj trudnoći imaju mučnine i često povraćaju nakon čega je poželjno usta dobro isprati vodom, kako bi se neutralizirao kiseli sadržaj usne šupljine. Ako sama zubna četkica kod trudnice potiče refleks povraćanja, potrebno ju je zamijeniti četkicom prikladnijeg oblika i manjih dimenzija s mekim vlaknima.
Kontrole kod doktora dentalne medicine
Pregled treba obaviti čim žena dozna da je trudna. Doktor dentalne medicine će trudnici pokazati kako provesti pravilnu higijenu usne šupljine, odstraniti loše ispune (plombe), kamenac i zubni plak kako ne bi došlo do podraživanja ionako osjetljiva zubnog mesa. Prema tome, nijedna trudnica koja se brine o zdravlju svojih zubi, provodi pravilnu i redovitu higijenu usne šupljine, na vrijeme kontrolira i sanira zube, liječi eventualne upalne promjene u ustima te se i na najmanje krvarenje javlja svom liječniku, zajamčeno neće imati posebnih problema sa zubima, niti više karioznih zubi zbog toga što je trudna. Redovito, profesionalno čišćenje zubi smanjit će i usporiti mogućnost napredovanja početnih karijesnih lezija, dok je one velike lezije, koje se mogu pogoršati i izazvati druge komplikacije, potrebno sanirati što prije, jer zanemareni zubi uništeni karijesom mogu postati izvorom infekcije koja se može proširiti na cijeli organizam, dovodeći u opasnost i majku i dijete. U slučaju potrebe za složenijim stomatološkim zahvatima koji se moraju obaviti prije porođaja, doktor dentalne medicine će u dogovoru s ginekologom izabrati najbolji način i vrijeme liječenja, koje neće štetiti ni trudnici ni plodu.
Fluor
Fluor je prirodni element u tragovima koji učinkovito djeluje u sprječavanju karijesa. Fluor se danas najčešće primjenjuje u obliku pasta za zube, voda za ispiranje, otopina, gelova, lakova (varnish), a u novije vrijeme za primjenu fluora u usnoj šupljini rabe se i žvakaće gume, naprave za otpuštanje fluorida (fluoride releasing devices) te restorativni materijali.
Primjena fluora mora postići maksimalan zaštitni učinak uz minimalan rizik od fluoroze ili neke druge neželjene nuspojave. Takve uvjete u potpunosti zadovoljava topikalna fluoridacija.
Sistemska uporaba fluorida kroz vodu, sol ili tabletice danas gubi na značenju, iako je ne treba u potpunosti isključiti.
Oralno zdravlje djeteta
Svjetski standard, kao i preporuke SZO i Američke akademije za pedodonciju, govore da prvi posjet doktoru dentalne medicine treba uslijediti nakon nicanja prvih zubi, a najkasnije šest mjeseci nakon toga. To prosječno znači do navršene prve godine života djeteta.
Oko šestog mjeseca života započinju nicati prvi zubi i od prvog dana zahtijevaju njegu. Za to će nam poslužiti vata namotana na štapić, kojom ćemo lagano prebrisati zube kako bismo onemogućili stvaranje štetnih naslaga. Proces nicanja završava otprilike s dvije i pol godine. Što dijete ima više zubi, primjerenija postaje upotreba zubne četkice, naravno male, mekane dječje četkice. Danas, u svakom dućanu postoji velik izbor zubnih četkica i na svakoj piše kojoj je dobi namjenjena. Ukoliko se dijete ne doji, ne zaboravimo što ranije zamijeniti bočicu s čašom.
Danas, zdravlje zubi više nije prepušteno slučaju: specijalnim testovima određuje se rizik prema karijesu, a potom posebnim postupcima sprječava njihovo nastajanje. Kada je karijes u pitanju, vrijeme za određivanje rizika je period nicanja prvih zubi. Prava zaštita osigurava se još ranije, prije rođenja, i to kontrolom i zaštitom buduće majke.
Individualni preventivni program obuhvaća određivanje rizika prema oboljenjima zubi i desni, mikrobiološke analize za utvrđivanje količine bakterija, izazivača oboljenja, analizu ishrane, čak i brzinu stvaranja zubnog plaka. Program također obuhvaća obuku i motiviranje pacijenata za održavanje pravilne oralne higijene, pravilne ishrane, kao i primjenu najsuvremenijih sredstava za otklanjanje ili smanjenje bakterija, tako da je danas moguć veoma uspješan oporavak oštećene površine zuba.
Dojenje i oralno zdravlje djeteta
Dojenjem se omogućava skladan razvoj orofacijalne muskulature, pravilan rast i razvoj čeljusti i zuba djeteta te uspostavljanje skladnih međučeljusnih odnosa. Dojenje zahtijeva od djeteta snažne, aktivne pokrete donje čeljusti i jezika koji potiču njihov razvoj i postavljanje u pravilan položaj. Važno je naglasiti da majčino mlijeko nije kariogeno i da akt dojenja ne omogućava dugotrajno zadržavanje mlijeka na površinama zuba djeteta. Ukoliko dojenje iz nekog razloga nije moguće, potrebno je koristiti fiziološki oblikovane dude i dude varalice.
Zaštita zubi zauzima značajno mjesto među mjerama zdravstvene zaštite u trudnoći. Hormonske, anatomske i druge promjene u trudnoći dovode do povećanja rizika pojave bolesti usne šupljine, od kojih je upala zubnog mesa najčešća. Pravilnoj prehrani, odgovarajućoj oralnoj higijeni i zaštiti zdravlja zubi treba pristupiti već na početku trudnoće, kako bi se odgovarajućim zdravstveno odgojnim i preventivnim mjerama spriječio nastanak bolesti. U trudnoći počinje prevencija zdravlja zubi potomstva, jer će se trudnica poučiti o osnovnim preventivnim zaštitnim zubozdravstvenim mjerama u dojenčeta. Pri tome valja naglasiti važnost prirodne prehrane koja omogućuje pravilan razvoj orofacijalne muskulature, pravilan rast i razvoj čeljusti i zubi djeteta.
Što je štitnik za zube?
Štitnik za zube je fleksibilna napravljena od “bioplast”-a; biološki prihvatljivog i netoksičnog polivinilnog materijala. Nosi se prilikom sportskih aktivnosti, s ciljem zaštite zuba i usta od ozljeda. Stvaranjem osjećaja sigurnosti ima i pozitivan psihološki učinak na sportaša, što rezultira boljom koncetracijom i većom agresivnošću u sportskoj igri.
Koje vrste ozlijeda štitnici za zube sprečavaju?
Svojim prisustvom u ustima štitnik ublažava silu izravnih udaraca,a time i nastanak loma zuba ili njihovo izbijanje. Sprječavanjem sudaranja gornjih i donjih zuba ublažuje jake udarce koji bi mogli prouzročiti ozbiljne ozljede poput potresa mozga,gubljenja svijesti, prijeloma čeljusti i ozljede vrata. Odmicanjem mekih tkiva usana i obraza od zuba sprečava njihovo ozljeđivanje, pogotovo kod osoba koje nose fiksni ortodontski aparat.
U kojim sportovima treba nositi štitnik za zube?
Kada god postoji prilika da se dvije osobe sudare ili da se jedna osoba sudari sa tvrdom površinom, preporučuje se nošenje štitnika za zube. Prvenstveno se to odnosi na “kontaktne” sportove (boks i razne druge borilačke vještine), ali i na “nekontaktne” sportove kao što su
rukomet,košarka,vaterpolo,nogomet,rugby i baseball.
I bavljenje sportom na rekreativnom nivou zahtijeva nošenje štitnika za zube za vrijeme treninga i takmičenja.
Kakve vrste štitnika za zube postoje?
”Stock” štitnik za zube: Najmanje doprinosi zaštiti jer se ne može oblikovati. Utječe na govor i disanje jer zahtijeva zatvorena usta prilikom nošenja, da bi štitnik ostao na mjestu.
Poluindividualni štitnik za zube: Ovaj štitnik za zube je “prokuhaj-i-zagrizi” proizvod.
Sportaš ga oblikuje sam, direktno u ustima . Kao i “stock” štitnik, nabavlja se u trgovinama sportske opreme.
Individualni štitnik za zube: Izrađuje ga doktor dentalne medicine, stručnjak za sportsku dentalnu medicinu,na gipsanom modelu,nakon uzimanja otisaka zubnih lukova.
Zašto sportaši ne nose štitnike za zube?
Kod sportaša postoji uvjerenje da su svi štitnici neudobni, preglomazni, loše stoje u ustima,ometaju disanje i govor. To je zbog toga što 90% sportaša, koji nose štitnike, koristi “stock” ili “prokuhaj-i-zagrizi” štitnike. Ti štitnici ne pružaju optimalnu zaštitu sportašima,pa Internacionalna Akademija za sportsku stomatologiju ne preporuča njihovo korištenje. Preporučaju se primjereno prilagođeni i individualno izrađeni štitnici za zube.Može ih izraditi samo stručnjak za sportsku dentalnu medicinu koji će prilikom izrade voditi računa o: osobitostima pojedinog sporta,nivou takmičenja,dobi sportaša,veličini i obliku čeljusti i zuba,te, eventualnim,ortodontskim anomalijama.
Individualni štitnik za zube jedan je od najvažnijih i najjeftinijih djelova opreme za sportaše,jer se njegova cijena ne može uspoređivati s cijenom bolnog i skupog dentalnog tretmana ozljeda zuba.
Briga o oralnom zdravlju djece prvenstveno je povjerena roditeljima i uveliko ovisi o angažiranosti roditelja u održavanju oralne higijene djeteta.Vjerujemo da su roditelji upoznati sa činjenicom da su svakodnevna higijena zuba, pravilna prehrana s kontroliranom konzumacijom međuobroka bogatim šećerima ,te uporaba preparata fluora osnovni preduvjeti za sprječavanje pojave karijesa na zubima. Uz pravilnu i redovitu higijenu, za zdravlje i ljepotu zubi važni su i redoviti odlasci doktoru dentalne medicine.
Kada odvesti dijete na prvi pregled kod doktora dentalne medicine?
Nicanje prvog zuba ujedno je i vrijeme za prvi pregled. To obično biva do 6. mjeseca,ali pošto se veličina,boja i oblik,te vrijeme nicanja zuba nasljeđuje, postoje velike individualne varijacije. Roditelji obično vode računa o kontrolama kod pedijatra,ali, i prvi dentalni pregled,kao i svi ostali koji bi trebali uslijediti u okviru sustavne brige o oralnom zdravlju, veoma je važan za cjelokupno zdravlje djeteta. Prvi pregled bi trebalo obaviti najkasnije do navršene prve godine. Roditeljima je teško i zamisliti sliku njihova djeteta od godine dana u ordinaciji dentalne medicine,ali treba naglasiti da je prvi pregled više namjenjen njima ,jer će dobiti dragocjene informacije o prehrani i higijeni,a navesti ćemo jednu s kojom,na žalost, roditelji i nisu toliko upoznati. Naime,poznato je da su najznačajniji čimbenici koji utiču na pojavu karijesa : mikroorganizmi koji ga izazivaju (najopasniji je streptococcus mutans), obrambene sposobnosti sline, kao i način ishrane.
S. mutans pojavljuje se u usnoj šupljini tek s nicanjem prvog zuba,jer mu tvrda površina zuba omogućava da se na nju zalijepi i razvija. Smatra se da ga prenose osobe koje su u najbližem kontaktu s djetetom,a to je najčešće majka,na način da «očisti» žlicu,dudicu ili varalicu,koje dijete stavlja u usta, u svojim ustima. Po suvremenom poimanju karijes je infektivna,tj.zarazna bolest. Od stupnja izloženosti ovisi i kolonizacija i sama virulencija mikroorganizama, zbog čega je i izuzetno značajno da roditelj što je više moguće smanji prisustvo S.mutansa u svojim ustima.
Često se susrećemo s pitanjem kako dijete pripremiti za pregled?
Roditelji imaju presudnu ulogu u pripremi djeteta za pregled. Jutro i rano poslijepodne idealno je doba dana za posjet, jer djeca tada nisu umorna i razdražljiva. Potražite od doktora dentalne medicine, kojem ste poklonili povjerenje da brine o oralnom zdravlju vašeg djeteta ,savjet kako ćete dijete pripremiti za prvi posjet. Djetetu objasnite svrhu i razlog pregleda,a odgovore na: zašto? ,kako?, čemu?,prepustite liječniku i njegovom stručnom timu. Djeca se u dobi od 4-5 godina identificiraju s roditeljima,te je roditeljski stav prema oralnoj higijeni i redovitim kontrolama od presudne važnosti. Osnovni uzor ili nagovor od strane roditelja mnogo je vrjednija metoda za postizanje željenog cilja u zdravstvenom odgoju nego bilo koja druga poznata metoda. O roditeljskoj brizi ovisi hoće li dijete kasnije imati zdrave zube ili će mu oni biti izvor boli i problema.I u vrtićima je važno pridavati pažnju oralnoj higijeni koja bi se trebala provoditi svakodnevno. Svaki bi vrtić trebao imati odgojno-preventivni program zaštite zuba.
Što je to ciljana individualna prevencija karijesa?
Danas postoje testovi pomoću kojih se može utvrditi individualni rizik za nastanak karijesa. Na temelju rezultata testova stomatolog poduzima odgovarajuće mjere kako bi spriječio nastanak zubnog karijesa. To je tzv. individualni preventivni program, najsuvremeniji preventivni pristup u današnjoj dentalnoj medicini.
Najznačajniji razlog velike redukcije karijesa je široko prihvaćanje svakodnevne primjene zubnih pasti sa fluorom , ostvareno kampanjama na nacionalnom nivou u koje je uključen kompletni obrazovni , informativni i zdravstveni sustav.
Da li treba liječiti mliječne zube?
Na žalost,u ordinacijma dentalne medicine i danas možemo čuti opravdavanje roditelja da nisu dovodili dijete na pregled,jer su to zubi koji će i onako ispasti i ne «isplati» ih se liječiti. Mliječni zubi čuvaju mjesto za svoje trajne nasljednike, omogućavaju normalan rast i razvoj čeljusti te funkciju žvakanja hrane. Uz to, mliječni zubi sudjeluju u stvaranju mnogih glasova, omogućujući jasan i razumljiv govor,, o njima ovisi i estetski izgled lica, što svakako pridonosi pravilnu psihičkom razvoju djeteta. Kariozni mliječni zubi izvor su infekcije tek izniklih trajnih zuba ,njihov prerani gubitak ima višestruke posljedice u vidu ortodontskih nepravilnosti, poremećaja u govoru ili oboljenja ostalog dijela probavnog trakta, uzrokovanog slabo sažvakanom hranom. Od suvremene dentalne medicine i djeca mogu imati koristi koliko i odrasli,a jedini je preduvjet njihova kooperativnost, tj.suradnja. Kariozni mliječni zubi moraju se liječiti,a nakon liječenja mogu se rekonstruirani,ovisno o stupnju oštećenja, na isti način kao i trajni,bilo estetskim ispunom, nadogradnjom ili krunicom.
Kada odvesti dijete na prvi pregled kod ortodonta?
Prvi ortodontski pregled bi trebao uslijediti tijekom šeste godine,osim ako doktor dentalne medicine, prilikom redovitih kontrola,ne utvrdi razlog da uputi dijete na pregled i ranije. Ortodont će uzeti anamnezu od roditelja i kliničkim pregledom ustvrditi da li razvoj zubnih lukova i zagriza odstupa od uobičajenog za dob djeteta. Obično se tada napravi i snimka čeljusti (ortopantomogram), a po potrebi fotografira lice i zubni lukovi,te uzme anatomski otisak zubnih lukova za izradbu sadrenih modela. Oni su potrebni za detaljnije analize, koje se rade ako dijete ulazi u aktivnu terapiju ortodontskom napravom. Ako aktivna ortodontska terapija nije potrebna, ortodont određuje dinamiku kontrolnih pregleda, koju uvjetuje dob djeteta i uočene nepravilnosti.
Što su ortodontske nepravilnosti i koji su im uzroci?
Ako su položaji zuba u zubnim lukovima i međusobni odnosi gornje i donje čeljusti poremećeni, govorimo o ortodontskim nepravilnostima. One se najčešće razvijaju neprimjetno za roditelje i bližu okolinu, pa ih može zapaziti jedino liječnik. On svaki dolazak djeteta u ordinaciju koristi, pored ostalog, i za pregled zagriza, jer se pravodobnim upućivanjem ortodontu neke ortodontske nepravilnosti mogu zaustaviti. Na vrijeme se uočava pojava nasljednih anomalija, način ishrane, vrijeme i pravac nicanja zuba, način disanja i pojava loših navika (npr. sisanje palca).
Postoje ortodontske nepravilnosti koje se nasljeđuju i one koje stječemo tijekom života,kao i razne kombinacije već navedenog. Pravilan razvoj zubnih lukova i zagriza ovisi i o funkciji žvakanja, disanja i gutanja. To su životne funkcije i kada su one dugotrajno poremećene tijekom rasta i razvoja djeteta dolazi i do poremećaja cijelog žvačnog sustava. Neke se nepravilnosti u budućem rastu kralježnice mogu prije uočiti u vidu ortodontske nepravilnosti,te ortodont multidisciplinarno surađuje i s ortopedom,kao i s fizijatrom, otorinolaringologom, logopedom i pedijatrom. Jedan od najčešćih uzroka pojave stečenih ortodontskih nepravilnosti je prerani gubitak mliječnih zuba. Svaki mliječni zub je u stvari čuvar prostora stalnom zubu. Ukoliko se mliječni zub prerano izgubi,doći će do nedostatka prostora za smještaj trajnog nasljednika. Zato je veoma važno osigurati prirodnu smjenu mliječnih zuba trajnima.
