ORTODONCIJA
F.A.Q.
Ortodoncija je specijalistička disciplina dentalne medicine koja se bavi proučavanjem i praćenjem rasta i razvoja dentofacijalnih struktura i čimbenika koji utječu na njihov rast, razvoj i položaj. Cilj je ortodontske terapije postići individualni optimalni sklad zagriza, orofacijalne funkcije, estetike osmjeha i lica te psihosocijalne kvalitete života pacijenta.
Ortodont je doktor dentalne medicine koji je završio trogodišnju specijalizaciju iz ortodoncije. Svi ortodonti su doktori dentalne medicine a samo 5% doktora dentalne medicine su ortodonti.
Većina ortodontskih nepravilnosti je nasljedna, a neke su stečene. Nasljedne su nepravilnosti u broju zuba kada oni urođeno nedostaju ili su u suvišku, zbijenost ili rastresitost zubi, nepravilnosti između zubnih lukova u horizontalnoj, vertikalnoj i sagitalnoj dimenziji, a stečene su posljedica nepogodnih navika, disanja na usta koje je uzrokovano adenoidnim vegetacijama ili povećanim tonzilama, trauma zuba i čeljusti i najčešće prijevremenog gubitka mliječnih zuba. Sve gore navedeno ne utječe samo na postavu zuba već i na razvoj čeljusti i izgled lica.
Razlog ispravljanja ortodontske nepravilnosti prvenstveno je ispravljanje narušene funkcije – žvakanja, gutanja, govora i disanja, kao i postizanje estetike osmijeha i lica te prevencija karijesa, bolesti parodonta, trauma i poremećaja čeljusnog zgloba i žvačnih mišića.
Ortodontske naprave po dizajnu se dijele na mobilne i fiksne, aktivne i pasivne, monomaksilarne i bimaksilarne, intraoralne i ekstraoralne.
Mobilne naprave nisu dugotrajno pričvršćene za zube, već ih pacijent sam unosi i vadi iz usta te time i sam utječe na njihov učinak i dužinu trajanja terapije.
Fiksne su naprave duže vremena fiksirane za zube i pacijent ih ne može sam vaditi iz usta.
Prvi ortodontski pregled bi trebao uslijediti tijekom šeste godine,osim ako doktor dentalne medicine, prilikom redovitih kontrola,ne utvrdi razlog da uputi dijete na pregled i ranije. Ortodont će uzeti anamnezu od roditelja i kliničkim pregledom ustvrditi da li razvoj zubnih lukova i zagriza odstupa od uobičajenog za dob djeteta. Obično se tada napravi i snimka čeljusti (ortopantomogram), a po potrebi fotografira lice i zubni lukovi,te uzme anatomski otisak zubnih lukova za izradbu sadrenih modela. Oni su potrebni za detaljnije analize, koje se rade ako dijete ulazi u aktivnu terapiju ortodontskom napravom. Ako aktivna ortodontska terapija nije potrebna, ortodont određuje dinamiku kontrolnih pregleda, koju uvjetuje dob djeteta i uočene nepravilnosti.
Ako su položaji zuba u zubnim lukovima i međusobni odnosi gornje i donje čeljusti poremećeni, govorimo o ortodontskim nepravilnostima. One se najčešće razvijaju neprimjetno za roditelje i bližu okolinu, pa ih može zapaziti jedino liječnik. On svaki dolazak djeteta u ordinaciju koristi, pored ostalog, i za pregled zagriza, jer se pravodobnim upućivanjem ortodontu neke ortodontske nepravilnosti mogu zaustaviti. Na vrijeme se uočava pojava nasljednih anomalija, način ishrane, vrijeme i pravac nicanja zuba, način disanja i pojava loših navika (npr. sisanje palca).
Postoje ortodontske nepravilnosti koje se nasljeđuju i one koje stječemo tijekom života,kao i razne kombinacije već navedenog. Pravilan razvoj zubnih lukova i zagriza ovisi i o funkciji žvakanja, disanja i gutanja. To su životne funkcije i kada su one dugotrajno poremećene tijekom rasta i razvoja djeteta dolazi i do poremećaja cijelog žvačnog sustava. Neke se nepravilnosti u budućem rastu kralježnice mogu prije uočiti u vidu ortodontske nepravilnosti,te ortodont multidisciplinarno surađuje i s ortopedom,kao i s fizijatrom, otorinolaringologom, logopedom i pedijatrom. Jedan od najčešćih uzroka pojave stečenih ortodontskih nepravilnosti je prerani gubitak mliječnih zuba. Svaki mliječni zub je u stvari čuvar prostora stalnom zubu. Ukoliko se mliječni zub prerano izgubi,doći će do nedostatka prostora za smještaj trajnog nasljednika. Zato je veoma važno osigurati prirodnu smjenu mliječnih zuba trajnima.